Hoće pare na prevaru

Nedavna odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da ostavi na snazi spornu presudu Okružnog suda Trebinje od 23. septembra 2004. godine kojom je opština Trebinje i Vlada Republike Srpske dužna da isplati više miliona maraka Salihu Alijagiću uzburkala je javnost u Hercegovini. Ponovo se postavlja pitanje kako je moguće da je Okružni sud donio presudu da se predratnom privatnom preduzetniku isplati odšteta od astronomskih 36 000 000 maraka, a da su mnogi izrazili sumnju u dokumentaciju na osnovu koje je Salih Alijagić tražio nadoknadu štete. 2005. godine pripadnici Kriminalističke policije Centra javne bezbjednosti Trebinje podnijeli su Okružnom tužilaštvu u Trebinju Izvještaj protiv Saliha Alijagića i još dvije osobe zbog sumnje da su izvršili krivična djela lažnog svjedočenja i falsifikovanje službenih dokumenata sa ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi, i da su lažno svjedočili na sudu.

Salih Alijagić u tužbi koju je podnio protiv opštine Trebinje, firme Neimarstvo i Ministarstva trgovine Republike Srpske tvrdio da je u svojoj firmi na početku poslednjeg Otadžbinskog rata imao nešto manje od 5 000 kilograma srebrenih elektroda” Naime on je Okružnom sudu u Trebinju 2002. godine dostavio dokaze i dokumenta kojima je tvrdio da je 1991. godine od firme “Peromi” iz Čitluka nabavio 5 300 kilograma tzv. “srebrenih” elektroda koja su u sebi imale od 33 do 55 % procenata srebra i služile su za specijalne varove u završnoj fazi izrade predmeta bijele tehnike.

Alijagić je sudu tvrdio da su te specijalne elektrode bile namijenjene preduzeću « Obod » sa Cetinja, te da je u januaru 1991. godine srebrene elektrode koje je nabavio od firme “Peromi” platio nešto manje od 5 000 000 maraka.

Zanimljivo je da je Alijagićeva firma u završnom Izvještaju za 1990.godinu imala prihod od svega 325 000 maraka.

Poslije podizanja istrage i optužnice protiv Saliha Alijagića 2005. godine optuženi se nikada nije odazvao na poziv da da iskaz zbog navodnih zdravstvenih tegoba.

”Okružno tužilaštvo Trebinje dobilo je 25 maja 2005. godine Izvještaj od Centra bezbjednosti Trebinje protiv Saliha Alijagića zbog osnovanih sumnji da je počinio Krivično djelo falsifikovanje i uništavanje poslovnih knjiga, dokumenata i isprava iz člana 274 stav dva Krivičnog zakonika, i Krivičnog djela davanja lažnog iskaza iz člana 365 član dva istog Krivičnog zakonika. Na osnovu toga 24. juna 2005. Okružno tužilaštvo je donijelo naredbu o započinjanju i sprovođenju istrage protiv Saliha Alijagića u vezi sa krivičnim djelom uništavanja iskaza, dok istraga u vezi Izvještaja o lažnom iskazu na sudu nije sprovedena jer je prošlo tri godine od svjedočenja na sudu, pa je to krivično djelo zastarjelo. U više navrata ovo tužilaštvo uputilo je pozive osumnjičenom Salihu Alijagiću za saslušanje, ali se na osnovu Dostavnica vidjelo da ih on nije primio, pa je onda preko ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Ministarstva pravde Republike Hrvatske kao i Opštinskog suda u Dubrovniku pokušalo da uruči poziv na saslušanje ali ni tako pozivi nisu uručeni. Nakon toga pokušali smo 28.2.2008. godine putem Zamolnice preko Ministasrtava pravde Bosne i Hercegovine i Hrvatske zatražiti da Opštinski sud u Dubrovniku sasluša optuženog, ali nas je istražni sudija obavjestio je Okružno tužilaštvo u Dubrovniku nije bilo u mogućnosti da sasluša Saliha Alijagića jer je osumnjičeni dostavio dokumentaciju po kojoj se vidi da on nije sposoban za bilo kakvu fizičku i psihičku aktivnost. Do kraja ovog mjeseca Okružno tužilaštvo će donijeti odluku o ovom predmetu,” rekao je Srđan Vukanović, portparol i sekretar Okružnog tužilaštva u Trebinju.

Prema našim saznanjima Salih Alijagić od 1993. godine od kada je napustio Trebinje živi u Dubrovniku i trenutno je nastanjen u vili u Ulici Eugena Dide Kvaternika u Dubrovniku, i nikada nije izvadio CIPS-ovu ličnu kartu i nema ga na evidenciji državljana Bosne i Hercegovine. Između Bosne i Hercegovine i Hrvatske nije potpisan sporazum o readmisiji tako da hrvatske vlasti nisu bile dužne da uhapse Saliha Alijagića i isporuče ga organima gonjenja Bosne i Hercegovine, a uprkos sumnjama da je počinio nekoliko krivičnih djela za njim nije raspisana međunarodna potjernica, a razlozi za to nisu nam poznati iako je u pitanju prevara teška nekoliko milliona maraka.

Prema nezvaničnim informacijama do kojih smo došli pored Saliha Alijagića za ista krivična djela optuženi su i Milan Vrčević, Trebinjac koji je prije rata radio u firmi “Alijagić”, i Milan Dugandžića, vlasnika firme “Peromi” iz Čitluka.

NJih dvojica se sumnjiče da su na sudu dali lažni iskaz u korist braće Alijagić, a Dugandžić se sumnjiči i da je Alijagiću falsifikovao službene papire i dokumentaciju koja je predočena sudu i u kojoj se tvrdi da je Alijagić navodno kupio od “Peromija” u januaru 1991. godine više od 5 tona skupocjenih srebrenih elektoda. Prema našim saznanjima Dugandžićeva firma “Peroni” dala je Alijagiću falsifikovanu lažnu fakturu bez broja otpremnice u zaglavlju,a Alijagić je lično u telefonskom razgovoru diktirao Dugandžiću šta će da napiše u fakturi kako bi se ona poklopila sa njegovim iskazom datim na trebinjskom sudu. Prema nekim informacijama firma ”Peroni” iz Čitluka nije ni postojala u vrijeme kada je Alijagiću izdala potvrdu.

Dugandžić je dao iskaz Kantonalnom sudu u Mostaru, ali protiv njega nije podignuta krivična prijava. Milan Vrčević je saslušan u Trebinju, ali ni protiv njega nije podignuta prijava zbog lažnog svjedočenja iako je osumnjičen da je na sudu dao iskaz u korist bivšeg gazde.

Pored ove dvojice policija je podnijela Izvještaj u avgustu 2005. godine protiv ovlaštenih sudskih vještaka u predmetu “Alijagić”, Božidara Nikolića i Rade Ratkovića koji se sumnjiče da su takođe počinili krivično djelo lažnog svjedočenja na sudu.

Odluku kojom je oduzeta imovina iz firme Alijagić donijela je Vlada Republike Srpske 1993. godine Uredbom o korištenju napuštene pokretne i nepokretne imovine. Nepokretna napuštena imovina u ratu je data na korištenje izbjeglicama, a poslije rata gotovo sva imovina vraćena je predratnim vlasnicima.

Pokretna imovina je popisana, i njom su prvo upravljali opštinski Izvršni odbori, a nakon osnivanja republičke Direkcije za robne rezerve pokretna napuštena imovina došla je pod njenu upravu.

Prema našim saznanjima Vlada Republike Srpske donijela je odluku da se 1993. godine popiše imovina u preduzeću “Alijagić” i da se ona proda u susjednoj Crnoj Gori i da sredstva od prodaje posluže za nabavku goriva i ostale potrebe odbrane.

Nakon rata neko od članova te Komisije koja je popisala i izuzela imovinu iz preduzeća “Alijagić” prodao je dokumenta Salihu Alijagiću i na osnovu tih papira Alijagić je pokrenuo spor i tražio nadoknadu štete.

U javnosti se mnogo špekulisalo da je više lica iz republičke, lokalne i sudske vlasti bilo umiješano u aferu “Alijagić” i da su napravili dogovor sa njim o raspodjeli imovine koju on dobije na sudu. Ta grupa ljudi sumnjiči se da je Alijagiću dala svu potrebnu i lažnu dokumentaciju koju je on predočio na sudu i na osnovu koje je donesena presuda iz 2004. godine da mu se isplati 36 000 000 maraka.

Nažalost, nijedna vlast nije se do sada upustila u istragu i ispitala dokumentaciju i umiješanost nekih osoba u aferu “Alijagić”.

Mi smo pokušali o ovoj temi da razgovaramo sa bivšim predsjednikom Skupštine opštine Trebinje Božidarom Vučurevićem, ali nas je on odbio tvrdeći da ne želi da govori o ovoj temi u koju nije umiješan i ne zna sve detalje jer su ga ranije neki politički protivnci sumnjičili da je bio umiješan u sva događanja.

Prema našim saznanjima iz dobro obavještenih izvora 2001. godine Salih Alijagić sastao se u Herceg Novom sa nekadašnjim predsjednik Skupštine Republike Srpske Draganom Kalinićem, premijerom Draganom Mikerevićem i bivšim predsjednikom Skupštine opštine Trebinje Božidarom Vučurevićem i tada se tajno pregovaralo o visini odštete koja treba da se isplati Alijagiću. Navodno, Salih je tražio da se obešteti sa nekim nekretninama, ali je odštetni zahtjev bio mnogo manji jer se tada nisu spominjale srebrene elektrode. Kasnije je Alijagić odsustao od nagodbe i tražio da trebinjski sud donese presudu, očigledno potpuno uvjeren da će mu ona donijeti mnogo više koristi.

Zanimljivo je da niko do sada nije pokrenuo istragu protiv sudija u Okružnom sudu u Trebinju zbog sumnji da su donijeli skandaloznu presudu na osnovu lažnih dokumenata i nanijeli veliku štetu opštini Trebinje i Republici Srpskoj.

Mi smo kontaktirali Saliha Alijagića koji trenutno živi u Dubrovniku, ali je on odbio da govori tvrdeći da će se medijima obratiti kada dobije presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. U telefonskom razgovoru rekao je da su ga vlasti Republike Srpske i Bosne i Hercegovine ranije izigrale jer nisu ispoštovale dogovor. Salih nam je rekao da je spreman da umjesto novaca uzme nekretnine koje se trenutno nalaze na Dubrovačkoj rivijeri i koje su vlasništvo Bosne i Hercegovine, ali nije želio da kaže o kojim se nekretninama radi.

Dodatak tekstu:

Šezdesetih godina prošlog vijeka Salihov otac Salko Alijagić sinu je otvorio malu limarsku radnju koja se nalazila u centru Trebinja u Starom Gradu, a prije toga Salih je kao limar radio u firmi “Metalac” iz Trebinja. Salih je bio blisko povezan sa predratnim trebinjskim vlastima i to mu je jako pomoglo da dođe do velikog bogastva i da pred početak rata postane jedan od najbogatiji Trebinjaca koji je čak posuđivao novac velikim firmama da bi isplatili plate. Najviše novaca zaradio je u velikom i sumnjivom poslu izgradnje Lovišta na brdu Kličanj iznad Trebinja i naselja Hrupjela i Mostaći. Cijelo brdo bilo je okruženo visokom žičanom ogradom, a unutra su čuvani mufloni i druge životinje koje su služile za odstrel komunističkim moćnicima. Na početku rata sva ograda je opljačkana, a lovište uništeno.

Dodatak 2 :

Da je Salih Alijagić bio vješt i znao nakoji način da pridobije naklonost lokalnih političara govori nam i činjenica da je osamdesetih godina jednom sinu jednog lokalnog moćnika u Trebinju na sedmi rođendan poklonio novog Pežoa.

Dodatak 3 :

Odluka Ustavnog suda još nije prikazana javnosti, a prema našim nezvaničnim saznanjima nijedan Srbin, član Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nije glasao protiv presude kojom treba da se isplati odšteta Salihu Alijagiću.

Objavljeno u listu: Dan / Nebojša Vukanović