Mati Hristina rodila se 1937. godine baš u Koritima, kao Milojka Kurdulija. Trideset godina kasnije sa porodicom se preselila u Smederevo, a 1970. u 33. godini krišom je pobjegla od kuće i zamonašila se u manastiru Manasija.

FB_IMG_1575307689302.jpg

Kako nam priča, ljubav prema Bogu nosi sa sobom od rođenja a na njenu odluku da se zamonaši najviše je uticalo to što je kao mala, sa samo pet godina, ostala bez oca koga su ustaše živog zapalile.


“Ostala sam siroče od pet godina bez oca, nas troje k’o troje pilića u gnijezdu smo ostali, kad je bila pogibija na Korićkoj jami.

Ovdje je bio pun omladinski dom i škola. Moj pokojni otac je bio u školi, a omladinski dom je na putu pa su Turci ljude tovarili na kamione pa gonili i bacali u jamu.

A škola bila blizu Crne Gore, pa su se Turci bojali da će javiti neko Crnogorcima pa da će ovi udariti na njih. Pa su ih vezali u lance i žive izgoreli.

Moj pokojni otac je tako živ na vatri izgorio”, prisjeća se mati Hristina najbolnijeg trenutka svog života. Još su joj kaže u sjećanju žive slike kako odvode njenog oca, kako ga majka moli da bježi i kako otac izgovara svoje posljednje riječi: “Neka đeca žive, ja neka ginem!”

Nakon očeve smrti, sjeća se mati, majka im je jednom prilikom kazala da sada imaju samo oca Gospoda Boga i udijelila im savjet da šta god radili i kuda god se kretali uvijek nadu polažu u Boga, mole mu se i poštuju ga.

,,Kad vidite neki narod da ide protiv Boga, bježite od njega. Bolje vam je biti sa Bogom bez cijelog svijeta, nego sa cijelim svijetom bez Boga, jer će vam svijet uvijek činiti zlo, a Bog neće nego samo dobro”, ukovala je u svoje srce te riječi mati Hristina i od tada do dana današnjeg živi po tim načelima.