Neobična, ali pozitivna priča stiže nam s krajnjeg juga Srpske. U jednom od napuštenih trebinjskih zaselaka , na tromeđi u Zubcima, djedovinu je obnovio Dragan Vučurević, a iz Meksiko Sitija doveo suprugu Indijanku. Ostavili su posao i prednosti te metropole, kako bi se, jedini u selu, posvetili uzgoju koza.
– Na početaku je bilo malo teško, kada napustiš veliki grad gdje ima puno ljudi, porodicu, i dodješ ovdje. Baš je mirno. – rekla je Dejzi Hernandez Kapistran Vučurević.
Dejzi, Indijanka iz plemena Asteka, u napušteno selo došla je prije četiri godine. Diplomirala je finansije i računovodstvo, imala stalni posao, ali ljubav prema Draganu i odlučnost da žive mirno, bili su jači. Podiže trogodišnjeg Lazara i šestomjesečnu Jelenu. Nedostaje joj meksička hrana, sprema hercegovačku, a naučila je i da pravi kozji sir.
– Rekla mi je tetka kako da ga napravim, ali to je tajna. Nije teško.. – istakla je ona.
Dragan kaže da je ostvario dječački san. Rođen je u Trebinju, živio u Herceg Novom, a u Meksiko stigao prije dvadeset pet godina. Bio je fudbalski trener, sa meksičkom FIFA licencom, radio je kao radio i tv voditelj, a najduže u Organizaciji za ljudska prava pri UN- u. Sve je napustio, a skromne prihode ostvaruje od uzgoja koza.
– Imao sam krave sad nemam, koze su namilije zato što su najpametnije, idu za mnom, slušaju, naravno da imaju veliki interes, malo kukuruza u džep, bez toga ne bi, vjerovatno, bile tako dobre. – rekao je Vučurević.
– Želio bih da imam ista prava ili da živim isto kao bilo ko u BiH. Da ne moram vaditi ličnu kartu iz kreveta, odmah. – govori Vučurević.
Lazar je još u granicama dječije mašte. Kao i mami, smeta mu zimski snijeg i minusi.
Za zimu je potrebno dvadeset metara drva, zalihe hrane za porodicu, stočna hrana. Dio su već spremili. Ali, bez obzira na sve poteškoće usamljeničkog života, Dragan, glava porodice, kaže da u Podštirovnik i na Zubce nije došao da ide.
Napišite svoj komentar!