Obučen u kimono, sa katanom u rukama, u svom klubu vježba Mladen Burazerović, jedini samuraj ne samo u lozničkom kraju, nego na čitavom Balkanu. Ispunio je dječačke snove i slijedi bušido kodeks, odnosno ''put ratnika'' radeći i živeći u skladu sa onim što se očekuje od samuraja bez obzira gdje se nalazio.




U djetinjstvu je zavolio borilačke vještine i kao devetogodišnjak je uz svoga djedu Iliju Gajića, majstora džiju-džice, počasni osmi dan, zakoračio u taj svijet. To mu se svidjelo pa je u Beogradu, gdje je ovaj rođeni Lozničanin odrastao, postao i član jednog beogradskog aikido-kluba, a pored toga je trenirao i karate. Išlo mu je baš dobro pa je prije tridesete u aikidu dostigao četvrti dan, najviše zvanje koje se stiče polaganjem, počasni četvrti u karateu dok je u džiju-džici dostigao peti dan i dobio zvanje šihan, odnosno učitelj učitelja. Nije se zaustavio nego je u decembru 2016. postao samuraj za šta je neophodno da čovjek ispunjava stroge uslove, ali i da ga za to neko preporuči.


„U inostranstvu sam održao više međunarodnih seminara iz raznih borilačkih vještina, a dugo već sarađujem sa italijanskim majstorima i upoznao sam Alfonsa Toregrosa, kapetana samuraja. On me je preporučio Oružanoj samurajskoj borbenoj asocijaciji. U Japan sam poslao fakultetske diplome, završio sam Fakultet za fizičku kulturu i menadžment u sportu i Medicinski fakultet, profesor sam fizičkog vaspitanja i sporta i specijalista strukovni fizioterapeut, kao i majstorske iz borilačkih vještina. Provjerili su sve to kao i moj doprinos u širenju borilačkih vještina u svijetu i onda su predsjednik Asocijacije Masaši Jokojama i Šigeo Omae, potpredsjednik i bivši ministar odbrane Japana, prihvatili preporuku. Tako sam krajem 2016. počastvovan da postanem prvi samuraj u Srbiji i Balkanu“, priča loznički samuraj koji govori engleski, italijanski i ruski, uči nemački jezik, i ističe da je to ujedno i obaveza.

Samuraj mora da savlada rukovanje samurajskim mačem, katanom, poštuje bušido kodeks, posjeduje određene vrline kao što su istina, hrabrost, dobrota, iskrenost, odnosno pravednost, uljudnost, i lojalnost, da poštuje ključne principe – vjernost prema gospodaru, ili ljubav prema domovini, skromnost, otvorenost i umjerenost. Jedan samuraj uvek predstavlja sve ostale i bez obzira na to gde i s kim se nalazi, mora se ponašati u skladu sa kodeksom. Mladen je nedavno ostvario veliki san i sa par prijatelja posjetio Japan, postojbinu samuraja.




Tamo je proveo dvije sedmice i osim Tokija bio u još sedam gradova. Kaže da je to potpuno drugi svijet u kome se prepliću tradicija i moderno, a da su Japanci izuzetno ljubazni, otvoreni, puni poštovanja prema svima.

Održao je dva seminara, položio za četvrti dan daitoriju džiju-džicu u jednoj od najstarijih japanskih škola te veštine i, kaže, postao jedini visokorangirani majstor ove vještine u Srbiji. Trenirao je sa japanskim majstorima borilačkih veština, posjetio mesto Hirado i Acuši Soda šihana, visokorangiranog majstora vještina rukovanja japanskim mačem, koji vodi porijeklo direktno od samuraja.


Tu je jedini srpski samuraj vežbao mačevanje držeći u rukama katanu staru punih 300 godina. Burazerović se pošto je posjetio Zemlju izlazećeg sunca i vidio vrhove Fudžija vratio u zavičaj da samurajskim vještinama uči Lozničane pa možda grad pored Drine za koju godinu dobije još kojeg samuraj.


Izvor: Govori Srbija