Svečanom akademijom u Kulturnom centru obilježeno je 20 godina episkopstva vladike Grigorija, nekadašnjeg zahumsko-hercegovačkog i primorskog, danas episkopa diseldorfskog i cijele Njemačke.vladika-grigorije.jpg

O vladici Grigoriju, njegovih 19 godina službovanja na tronu zahumsko-hercegovačke eparhije, bogoslovlju i međureligijskom dijalogu, njegovom literarnom radu i graditeljstvu - govorili su njegovi saradnici i savremenici, prijatelji i poznavaoci njegovog djela.

Godine provedene u Hercegovini za vladiku Grigorija najveća su radost i izvor odakle će, kako kaže, i ubuduće crpiti snagu za životna pregnuća.„Bilo je mnogo toga u ovih 20 godina, ali ono što uvijek izdvajam je dolazak moštiju Svetog Vasilija 1996. godine, izgradnja Hercegovačke Gračanice i izgradnja hrama u Prebilovcima. To osvećenje Prebilovaca i sahrana mučenika mislim da je bilo kruna cjelokupnog tog rada, čega je dio i Žitomislić i mostarska saborna crkva i mnoge druge crkve. Ono što je najljepše je što su ta djeca, koja su sa mnom odrasla, sad odrasli ljudi i imaju svoju djecu. To je mnogo lijepo vidjeti“, kazao je vladika diseldorfski i cijele Njemačke novinarima nakon akademije.

Zahvalio je svom nasljedniku na tronu vladici Dimitriju na večeri koju su njemu u čast priredili, ali u šali i dodao da nije toliko naivan da povjeruje da je tačno sve ovo što su ljudi njemu lijepo rekli.

Duhovni otac vladike Grigorija, umirovljeni episkop Atanasije kazao je na akademiji da je kod svog nasljednika na tronu episkopa zahumsko-hercegovačkih prepoznao njegove sposobnosti, darove i talente, da je kao starješina crkve znao sa narodom, umio da gradi.„Ako sam ja nešto započeo, on je to trostruko nadmašio“, kazao je vladika Atanasije.


Profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu Bogoljub Šijaković istakao je da rijetki ljudi imaju toliko talenata i uloga – monah i episkop, teolog i pisac, obdaren za sport, politički i poslovno pronicljiv, ima razvijenu socijalnu inteligenciju i talenat za prijateljstvo.

Još važnije je, dodaje Šijaković, to što vladika Grigorije vlada svojim talentima, jer zna da su oni dar koji mora da vrati – i to da ga vrati kao uvećan.„Oni nad kojima dominira neki njihov talenat, kolikogod im se divili, često su egoistični da bi taj talenat realizovali. Vladika Grigorije dominira nad svojim talentima jer ima potrebu i želju da dariva sebe – prije svega Hristu i crkvi, narodu i prijateljima i svima koji prihvataju darove, znajući da samo ono što darivaš može biti istinski tvoje“, kazao je prof. Šijaković.

Njegovi žanrovski raznovrsni tekstovi, zbog jednostavnosti kojom se uspješno hrvu i sa najsloženijim temama, vještine poučavanja u Jevanđelju, ali i naročite misaonosti i osjećajnosti za slabosti čovjeka - vrlo lako dolaze do svojih čitalaca.

Svako iz njih crpi ono za čim traga – pouku, utjehu, oslonac, putokaz ili pak misaone i duhovne impulse koji pokreću na pokret i podvig – kazala je Danijela Jelić sa Filološkog fakulteta u Banjaluci, govoreći o spisateljskoj djelatnosti episkopa Grigorija.

Dodao je da je ishodište svih njegovih i ljudskih i literarnih osobina, u prvom redu, vladičin dar za obitavanje u zajednici.„Vladika je, prije svega, biće susreta koje neprestano ukazuje na neophodnost bivanja u zajednici i na neophodnost prevazilaženja straha od drugog i drugačijeg, što je od naročitog značaja u vremenu sveopšte otuđenosti, individualizma i samozagledanosti“, istakla je Jelić.

Sa takvom otvorenošću, i dušom i srcem, učestvovao je u ekumenskom i međureligijskom dijalogu, kazao je fra Iko Skoko, dodajući da je na tom polju imao uspjeha kao čovjek sa harizmom, koji se prema drugom uvijek odnosio kao prema ličnosti.„Susreta i dijaloga ne plaši se samo čovjek koji zna - ko je i šta je. Onaj ko nema izgrađen svoj identitet – on se plaši i zatvara, a onaj ko se zatvara nema budućnosti“, istakao je Skoko.

Govoreći o neimarskoj djelatnosti vladike Grigorije, jerej Dražen Tupanjanin je naglasio da je u vremenu prethodnika vladike Dimitrija izgrađeno, po svemu sudeći, najveći broj hramova i crkvenih objekata u 800 godina dugoj istoriji naše eparhije.

Taj niz, dodao je on - od obnovljenog sabornog hrama, preko Hercegovačke Gračanice i crkve Svetih arhangela u Hrupjelima, obnovljenih manastira Tvdoša, Zavale i Petropavlovog u Petrovom polju, crkve u Mrkonjićima, do hrama u Prebilovcima i gotovo završene mostarske saborne crkve - čini veoma impresivnu i divljenja dostojnu sliku graditeljskih poduhvata.

Akademiju povodom 20 godina episkopske službe vladike Grigorija priredila je Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska.