Tačno je da postoje države u kojoj vakcinacija nije obavezna, što je, recimo, slučaj u skandinavskim zemljama. Tamo vam niko ne preti da nećete moći dete da upišete u školu jer ga niste vakcinisali, a kamoli da vam zbog toga neki socijalni službenik pokuca na vrata i oduzme ga. Tamo roditelji ne leže u zatvorima, jer nisu platili kaznu koju im je sud izrekao zbog vakcinaške neposlušnosti. I, da, tamo je procenat vakcinisane dece preko 95 odsto. Rekorder je Danska sa 97 procenata dece koja su primila MMR vakcinu bez ikakve marketinške kampanje.


Kod nas je sve suprotno. Vakcina je obavezna, a procenat vakcinisanih je tek 86 odsto. Predstavnici vlasti u medijima iznose ideje o oduzimanju dece roditeljima, pa kasnije objašnjavaju kako nisu baš tako mislili, dok među opozicionim liderima ima onih koji brane roditelje koji su zbog neplaćenih kazni završili iza rešetaka.


Zbunjeni su i lekari koji nemaju način da privole roditelje da promene mišljenje i zaštite bebu od ozbiljnih zaraznih bolesti. Ni direktori škola ne znaju šta im je činiti 1. septembra – da li da uz izvod iz matične knjige rođenih traže i uverenje o redovnoj vakcinaciji? Uputstvo još nisu dobili, a kada će – ne zna se.


Za sada roditelji koji odbijaju imunizaciju kažnjavaju se postepeno – prekršajni sud im prvo odredi nižu novčanu kaznu, pa ako to ne urodi plodom, kazna se povećava do 150.000 dinara. Kao krajnja mera je – socijalni radnik na kućnom pragu koji treba da utvrdi da li je posredi zanemarivanje deteta.


Buru u javnosti izazvala je izjava ministra prosvete Mladena Šarčevića da će se oni koji izbegavaju vakcine, uz novčane kazne, suočiti i „u nekom krajnjem slučaju izuzećem iz porodice”. Mediji su njegovu izjavu dešifrovali kao mogućnost oduzimanja dece roditeljima antivakcinašima. Kada je shvatio da se zaneo, tvrdio je da je ova nesmotrena izjava zapravo samo njegovo karikiranje „kako bi roditelji shvatili da je nepotrebno inatiti se državi”.


U Ministarstvu za rad i socijalnu zaštitu za „Politiku” pojasnili su da sud u parničnom postupku može delimično lišiti roditelje roditeljskog prava, odnosno da odlučuju o pravu deteta na zdravstvenu zaštitu.


„U tom slučaju detetu se postavlja staratelj, koji će se starati o njegovom zdravlju i umesto roditelja dati saglasnost i time obezbediti da dete bude vakcinisano”, kazali su u ministarstvu, što ipak navodi na zaključak da se deca neće oduzimati od neposlušnih roditelja, ali da će ih, umesto mame i tate, kod lekara voditi staratelj kojeg odredi država.


Šta je Srbija dosada uradila kako bi sačuvala kolektivni imunitet? Pre četiri godine, zakonom je propisala obaveznu vakcinaciju i odredila sankcije za one koji krše propise. Odlučila je da se obračuna s antivakcinašima, među kojima su bili pevačica Jelena Karleuša, dramaturg Maja Volk, novinarka Mirjana Bobić Mojsilović, izvesni doktor Miroljub Petrović, pa je prošle godine protiv njih pokrenuta istraga. I to je bilo sve.


U svetu, naročito u Americi, koja se trenutno suočava sa jednom od najvećih epidemija malih boginja, ovo je vruća tema. Širom zemlje vode se kampanje u kojima o značaju vakcina i njihovoj bezbednosti govore stručnjaci, vlast i predstavnici javnog zdravlja. U Srbiji ove teme pokreću pojedinci, uglavnom alergični na činjenicu da o stručnim temama pričaju nestručne osobe. Institucije zadužene za brigu o javnom zdravlju čuju se koliko da iznesu brojke, pa sve više liče na zavode za statistiku. A trebalo bi mnogo više da se o tome govori.


Unicef je nedavno upozorio da je naša zemlja šesta po porastu broja obolelih od malih boginja. Između 2017. i 2018. godine u Srbiji morbile je dobilo 4.355, a umrlo njih 15. Širom sveta 2017. male boginje su ubile 110.000 osoba, i to uglavnom decu mlađu od pet godina. Svetska zdravstvena organizacija je označila antivakcinaše kao jednu od najvećih pretnji zdravlju ljudi. Prema njihovoj proceni, u poslednjih sedamnaest godina vakcina protiv malih boginja sprečila je 21,1 milion smrtnih slučajeva.


„Sastav vakcina je poznat. Dakle, nisu tačne priče da je to nepoznanica, kao što nisu tačne tvrdnje da se u njima nalazi DNK majmuna i pacova. Vakcina MMR kod nas je počela da se prima još 1971. godine, ali je kasnije primećeno da je potrebna i revakcina, pa je 1993. uvedena i druga doza. Morbili su jedna od najzaraznijih bolesti, a dokazano je da su vakcine efikasne u preko 95 odsto slučajeva – kaže za „Politiku” epidemiolog Zoran Radovanović.


Kako objašnjava naš sagovornik, male boginje, zauške i rubeole su visoko infektivna stanja i mogu imati ozbiljne, potencijalno i fatalne komplikacije, uključujući meningitis, encefalitis i gluvoću. Takođe, male boginje trajno oslabljuju celokupan čovekov imunitet.


Ali sva ova saznanja ne brine mnogo roditelje okupljene u „Partiji ospica”, koja se ponovo pojavila u Njujorku. Reč je o okupljanjima na kojima mame i tate nevakcinisanu decu spajaju sa onom koja već imaju morbile kako bi ih namerno zarazili u ranom dobu. Zbog toga stručnjaci upozoravaju da posledice mogu biti fatalne i poručuju da je od malih boginja daleko bezbednija vakcina.


Kao epicentar izbijanja malih boginja u Njujorku označena je zajednica ortodoksnih Jevreja, pa su se u kampanju uključili i rabini govoreći da čak i Tora poziva vernike da brinu o zdravlju. Apsurdno je to što je Izrael zemlja u kojoj je vakcinisano čak 97 odsto dece. Mnogi tvrde da je posredi to što Amerikanci imaju manje poverenja u sistem u kojem žive nego Izraelci.


Zbog čega se onda građani Srbije nerado pelcuju?


Izvor Politika