Avgust 2016. godine

Ljut zbog zviždanja i narušavanja mira u Litiji napišem kratak tekst „Naš grad – naša slava“. Nisam se slagao sa divljanjem i primitivizmom, a kao roditelj i Trebinjac morao sam nekako da odreagujem. Istina, pojedinac ne može da ispravi mnogo toga, ali može da pokušava i da se za pravdu i red bori dok živi.trebinje-grad.jpg

A nama roditeljima to je jedna od obaveza ukoliko djeci želimo da ostavimo nešto što je značajnije od materijalnog - uređen sistem.

Samo u takvim sistemima možemo biti sigurni da će naša djeca imati sva ona prava koja imaju djeca u ostalim, bogatijim, zemljama Evrope. A sa takvim pravima i u uređenom sistemu, sve ostalo je nadogradnja. Ni tada, a ni danas se ne zanosim idejom da mogu da promijenim svijet. Imam dovoljno godina da znam da je to nemoguće jednom običnom čovjeku poput mene, ali isto tako znam da svi mi, zajedno, možemo više. I dopustite mi, dragi moji sugrađani, da tako i razmišljam. Možda i griješim, ali je nada u zajedništvo i slogu nešto što mi daje energiju, između ostalog, da i sada pišem.


Ali, da se vratim na taj avgust 2016. Objavim tekst, potpišem se. U moju kancelariju malo ko ulazi, skoro niko. Ima tu nekoliko njih, hrabrih valjda, da uđu. „E, svaka ti čast“, onako tiho, da niko ne čuje, reče mi jedna osoba. Druga, valjda dobronamjerno, sa blago podignutim obrvama, kaže: „Bogami, kolega, svašta ti objavljuješ! Ti si opozicija!“

I prije toga, nakon nekih objava na svom Fb profilu, rekli su mi „Ti si opozicija!“ ili „Ne znam je li ti pametno da tako nešto objavljuješ!“ Vjerovatno i nije bilo pametno, jer sam nakon toga prošao kroz period diskriminacije i mobinga. Ali, neću da se vraćam na to niti da vas opterećujem. A, iskreno, ne želim ni da se sjećam toga.

Avgust 2019. godine

Novi ljudi, novi stari...Nema tenzija, dobro je. Ima dobrih ideja, dobrih projekata, ali ima i nekih sa kojima se ne slažem. Znam da sam ne mogu ništa da promijenim, ali opet onaj osjećaj da vrijedi pokušavati. Napišem nekoliko tekstova, a i jednu pjesmu i objavim na svom Fb profilu. Nisam ranije pisao u desetercu, ali rekoh da bude „u skladu sa svemE“.

Opet me susreću, pa mi tiho kažu: „E, svaka ti čast.“ ili „Svaka ti je na mjestu.“ ili „Bravo kolega.“ I opet mi neki rekoše: „Ti si, bogami, opozicija!“

Ima i jedan što mi se kiselo javlja, valjda se pronašao u pjesmi...Ali, dobro je, nije kao 2016. Ogromna je razlika, neuporediva! Valjda su me do sada neki moji prijatelji upoznali i shvatili da su moje namjere iskrene i uvijek dobronamjerne, čak i kada se ne slažem s njima ili njima dragim osobama.

Kako god, moram da se složim sa kolegama iz 2016, ali i 2019. Ja jesam opozicija svim promašajima i greškama!

Opozicija sam onima koji vrijeđaju ili napadaju žene! Opozicija sam kriminalu i korupciji! Opozicija sam lažima, prevarama i svakom narušavanju prava! Opozicija sam i nekome ko lomi i ruši, ko baca smeće u rijeku ili mrežama lovi ribu! Opozicija sam onome ko prodaje drogu, ali i onome ko to ne sankcioniše, a trebao bi! Mogao bih ovako i dalje, ali bi mogli i vi, siguran sam, dragi moji Trebinjci i Trebinjke! Zato vas pozivam da zajedno, koliko ko može, ukazujemo na sve loše, podržimo sve dobro, i u tome budemo i „pozicija i opozicija“!

Ja ću i dalje, kao što rekoh, podržavati sve što je dobro za naš grad, za sve nas, ali ću glasno i jasno reći i ono što smatram da je pogrešno! Smatram da je to mnogo značajnije od političkih opredjeljenja! Valjda se to zove prava sloboda!!!