Uprkos mnogim pokušajima da bude zamijenjen još prikladnijim materijalom, asfalt ostaje najbolji i najjeftiniji materijal za asfaltiranje puteva.


Osjetljiv na toplotu, led, ultraljubičastu svjetlost i mehaničke udare, asfaltni putevi imaju relativno kratak životni vijek, iziskujući popravke i zamjenu u redovnim vremenskim razmacima.
Švajcarski inženjeri kažu da su možda našli formulu za asfalt koji sam sebe može da popravlja. Asfaltni beton je mješavina lomljenog kamena i polučvrstog materijala pod nazivom asfalt ili bitumen, koji služi kao vezivni materijal. U obliku guste paste, zagrijana smjesa se postavlja na kompaktnu osnovu i poravna teškim valjcima. Taj materijal se brzo hladi i stvrdne stvarajući glatku površinu za automobilske gume. Ali, tokom vremena - sunce, voda, led i teška vozila izazivaju pukotine, koje se šire i stvaraju neželjene rupe na drumu


. Švajcarski naučnici tvrde da bi popravke bile mnogo brže kada bi uslijedile dok su pukotine sasvim sitne, odnosno široke manje od jednog milimetra. Tada bi asfalt mogao da traje i dva puta duže
. "Ideja je da se fokusiramo na vezivni materijal, da obezbijedimo da se zagrije toliko da postane tečan i lagano curi da bi zatvorio pukotine. Dakle, ideja je da imamo nanočestice spojene ovim vezivnim materijalom", kaže Etijen Žofroa iz Ciriha. U svojoj laboratoriji u Cirihu Žofroa pokazuje kako napukao komad samoobnavljajućeg asfalta pod toplotom formira jak vezivni materijal:
"Zahvaljujući ovom jednostavnom procesu putevi bi bili zatvoreni samo nekoliko sati. Kamioni sa magnetnim poljem bi poslije svega nekoliko sekundi zagrijali put do temperature na kojoj bi vezivni materijal prešao u tečno stanje."
Nezavisne novine