Dušan Pejić iz Srebrenice student je generacije na Univerzitetu Istočno Sarajevo i najbolji student Katedre za srbistiku Filozofskog fakulteta na Palama od njegovog osnivanja, na kojem je prije nekoliko dana stekao zvanje profesora srpskog jezika i književnosti sa 59 desetki u indeksu.sve-desetke.jpg

Drugih ocjena nije bilo, niti poništavanja ispita tokom studija. Tako je potvrdio rezultate iz osnovne škole i Gimnazije koje je završio u Srebrenici kao učenik generacije.

Pejić kaže da je studij za srpski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu na Palama upisao sa namjerom da ostvari želju koja mu se javila još u petom razredu osnovne škole.

"Zadovoljstvo je studirati ono što se voli, a naročito kad ti predaju eminentni stručnjaci kakvih je na Katedri za srbistiku mnogo, od kojih su neki i akademici. Sa osnovnih studija nosim lijepe uspomene i vrlo pozitivna iskustva", rekao je Pejić za Srnu.

On kaže da su ga književnost i srpski jezik interesovali od polaska u školu, a njegovi literarni sastavi objavljivani su u dječijim časopisima. To mu je razvilo interesovanje za literaturu, te se u tim oblastima usavršavao i mimo redovne nastave u školi, iz čega je proisteklo odlično predznanje sa kojim je došao na fakultet.

"Znao sam šta i koliko znam, šta volim, koji su mi afiniteti i ciljevi u životu, pa mogu reći da sam bio u potpunosti siguran u sebe na počecima ovog divnog putovanja kroz srpsku filologiju. Vjerovao sam u sebe, bio sam spreman na predan rad i očekivao sam da će mi i uspjesi biti u skladu s tim, ali nikad mi nije bio cilj da imam sve desetke, niti sam se time opterećavao", navodi Pejić.

On ističe da mu je želja uvijek bila da sazna što više, da uđe u materiju i ako je moguće pokaže svoju kreativnost, dok su ocjene dolazile same po sebi.

"Kad nekoj oblasti pristupite valjano i temeljno i kada je dobro upoznate, mora se pronaći i njena čar. Tu sam čar uspio pronaći u gotovo svakom srbističkom predmetu, kako književnom tako i jezičkom. Ali, ako bih se opredjeljivao šta mi više `leži`, onda je to jezik", ističe Pejić.

On kaže da, budući da je guslar, jedan od najdražih predmeta mu je bila narodna književnost, u koju je uronjen još od ranog djetinjstva.

Pejić navodi da odmor od učenja pronalazi u svojoj staroj ljubavi - guslama i izvornom pjevanju.

Još kao osnovac počeo je da pjeva uz gusle, učestvovao je u brojnim kulturno-duhovnim i memorijalnim programima, osvajao nagrade na takmičenjima mladih guslara Republike Srpske i uspješno vodio guslarsku školu u Srebrenici.

Od djetinjstva je zavolio narodne epske pjesme i priče i to mu je razvilo ljubav za narodno usmeno stvaralaštvo, pa se opredijelio da studira srpski jezik i književnost.

Roditelji, koji su u egzodusu iselili iz okoline Sarajeva, voljeli su pjevanje uz gusle, pa je često slušao kasete, što mu se dopalo, nakon čega je i sam počeo da pjeva uz taj drevni instrument.

Dušan je uzeo gusle u ruke kao osmogodišnjak, na Božić prije 15 godina. Probao je da pjeva uz male, stare rasušene gusle, koje su škripale. Zamolio je oca da mu obezbijedi nove i veće.

U Dušanovom slučaju obistinilo se srpsko narodno predanje i vjerovanje da je sve poslove dobro počinjati na Božić kako bi bili uspješni i na dobrobit.

Od tada se gotovo svakodnevno druži sa guslama koje su mu postale vid relaksacije od studentskih obaveza.

Po dolasku na fakultet na Pale postao je član Guslarskog društva "Starina Novak" i izvorne pjevačke grupe u Kulturno-umjetničkom društvu "Mladost", u kojima je bio aktivan tokom četvorogodišnjeg studija, a namjerava im ostati vjeran i tokom master studija koji je već upisao.

Redovno učestvuje u humanitarnim programima, na smotrama guslara i epske poezije, te akademijama i kulturnim i memorijalnim programima posvećenim obilježavanju značajnih događaja iz srpske istorije.

Dušan ističe nastup pred više hiljada građana i trojicom srpskih vladika prilikom obilježavanja 1.700 godina Milanskog edikta 2013. godine u Skelanima i na međunarodnoj smotri folklora u Pragu, te učešće na akademijama povodom obilježavanja 100 godina od završetka Velikog rata i ovogodišnjem obilježavanju godišnjice egzodusa sarajevskih Srba u Istočnom Novom Sarajevu i na Palama.

Takođe, učestvovao je i dobio brojne nagrade na školskim, opštinskim i republičkim literarnim konkursima i takmičenjima iz srpskog jezika, te kvizovima. Radovi su mu objavljivani u više đačkih i drugih listova.

Njegov literarni rad o temi "Sarajevski atentat" proglašen je najboljim na konkursu za srednjoškolce iz Republike Srpske 2014. godine, a na istu temu osvojio je drugo mjesto sa jednim školskim drugom za video-prezentaciju.

Piše epske pjesme koje su objavljivane u više časopisa. Autor je "Pjesme o ćirilici" koju su neki profesori književnosti ocijenili izuzetnom, a izvodio ju je na više akademija, promocija, tribina i okruglih stolova posvećenih borbi za očuvanje srpskog pisma.

Ta pjesma objavljena je u više časopisa, a kao student objavio je i jedan naučni rad.

"Naravno, glavna relaksacija mi je moje društvo, stečeno najvećim dijelom baš tokom studija, sa kojim nikad nije nedostajalo ni zabave, ni šale, ni žurki, ni izlazaka", ističe Pejić.

Profesor na Katedri za srbistiku Saša Knežević kaže da niko prije Dušana nije imao sve desetke u indeksu na ovoj katedri. "Kad god je Dušan odgovarao na ispitu imao sam osjećaj kao da se trudi da ne pokaže sve što zna, da ne uvrijedi profesora i kolege", dodaje Knežević.

On ističe da je za njega posebno upečatljivo ostalo zajedničko putovanje na Svetu Goru ovog ljeta, gdje su na putu ka manastiru Hilandar svratili na vojničko groblje "Zejtinlik" na kojem je Dušan starini Đorđu, koji decenijama brine o tom groblju, otpjevao jednu pjesmu uz gusle, nakon čega je ovaj zaplakao.

Dušan kaže da je od sebe uvijek očekivao mnogo, prije svega u pogledu rada, a ne cilja i rezultati su dolazili sami po sebi kao plod tog rad.

On očekuje da će nakon master studija pronaći posao u struci, adekvatan njegovom znanju i zvanju, koji će mu omogućiti dalje napredovanje i usavršavanje.