Iako imaju sve uslove da konzumiraju domaće voće i povrće, Trebinjci to često ne čine jer je pijaca u “gradu sunca” najskuplja u Srpskoj pa po namirnice nerijetko idu u Bileću, a na tezgama u Trebinju često pazare Dubrovčani, kojima cijene nisu visoke.


Građani su ogorčeni jer kažu da cijene voća i povrća pod platanima prelaze svaku mjeru i ko ima plitak džep pijacu zaobilazi u širokom luku.


Cijena kilograma jabuka na trebinjskoj pijaci je dvije KM, dok je u Banjaluci upola jeftinije. Banane koštaju 2,5 KM, a kilogram krušaka i do 3,5 maraka, a u najvećem gradu Srpske ovo voće može da se kupi za dvije marke. Grožđe je sedam KM, kilogram limuna čak četiri KM, dok su orasi 20 maraka po kilogramu.




Krompir je u Trebinju najjeftiniji, a kilogram košta marku, ali je sve ostalo mnogo skuplje. Luk košta enormne četiri KM, dok je u Banjaluci upola manje, dok je vezica blitve marku, a spanaća duplo više. Tokom zime vezica blitve je koštala čak dvije KM, a od toga se ne može ni pola ručka pripremiti.

- Što je mnogo, mnogo je - kažu Trebinjci.


Veljko Benderać, koga smo zatekli sa cekerom u rukama, veoma je razočaran.


- Došao sam da kupim nešto voća i povrća, ali ću se po svoj prilici kući vratiti praznog cekera. Da živimo u Irkutsku, na najdaljoj tački na Sibiru, ovakve cijene bih možda i razumio, ali u Trebinju ne mogu nikako. Mi smo ovdje u “pitomini”, imamo uslove, a i gajimo sve. Imamo voćnjake, vinograde, tu su nam blizu i Čapljina i Imotski, mandarine bi trebalo da budu najjeftinije, ali nije tako. Mislim da su prodavci svjesno podigli cijene jer subotom “proradi Stradun” - kaže Benderać.


I, zaista, tokom vikenda, pogotovo na pazarni dan, subotom, veliki broj Dubrovčana i Hercegnovljana dođe na trebinjsku pijacu. Cijene za njih su više nego povoljne, a njihova platežna moć daleko prevazilazi trebinjsku.

- Za mene su svi kupci isti. Imam dosta stalnih mušterija iz Dubrovnika koji me znaju dan prije dolaska u Trebinje pozvati telefonom i naručiti šta da im spremim. Sve što imam na tezgi sve sam sama uzgojila, bez ikakvih vještačkih dodataka, a ljudi su to očigledno prepoznali, tako da im i cijene odgovaraju - prokomentarisala je kratko jedna prodavačica na pijaci u Trebinju.


Da je zaista tako svojom primjerom potvrdila je i Dubrovčanka Marija Lovrić.


- Posljednje dvije godine svake subote odlazim u Trebinje. Po iznimno nižim cijenama u odnosu na naše kupujem voće i povrće, a, što je najvažnije, vidi se da je to prirodno i zdravo. Isto tako, u ovdašnjim supermarketima kupujem i ostale prehrambene proizvode, koji su isto tako znatno jeftiniji nego kod nas, još na to dodajte i povrat poreza, onda se stvarno isplati ovdje kupovati - kaže Lovrićeva, dodavši da nakon kupovine obavezno sa porodicom svrati na pečenje pa put mora.


Svega dvadeset i koji kilometar dalje, u Bileći, cijene su mnogo pristojnije za Trebinjce. Pa onda nije čudno što se u Trebinju, kako mnogi kažu, događa pijačni paradoks. Dubrovčani kupuju u Trebinju, a Trebinjci pazare u Bileći.


Računica


Cijene u Trebinju izražene su u konvertibilnim markama, ali na pijaci je moguće platiti i u hrvatskim kunama, kao i u evrima.


- Računica Dubrovčana je sljedeća: za 60 kilometara puta potroši se do 70 kuna goriva koje anuliramo razlikom cijena kupljene robe, a sve cijene upoređuju se množenjem marke u kune po kursu jedan naprema četiri - kaže Dubrovčanka Marija Lovrić.


Izvor: Nezavisne novine