Novije vrijeme donijelo je Trebinju i Hercegovini zadužbinare koji, svako na svoj način, ili su upisali ili upisuju trajno svoje ime u istoriju ovog kraja.hercegovacka-gracanica.jpg

Sinoć je ozvaničen početak gradnje novog, modernog objekta u kome će biti smještena gimnazija „Jovan Dučić“.gimnaz+zija-gradnja.jpg

Kako je najavljeno, gradnja ovog impozantnog objekta trebala bi da bude završena za godinu dana. Preko 20 miliona konvertibilnih maraka u ovaj hram znanja, kako je nazvan, uložiće predsjednik koncerna „Svislajon“ Rodoljub Drašković.

I, biće to njegova zadužbina. Ostaće budućim generacijama da se školuju, a svima u ovom kraju kao sjećanje na Rodoljuba Draškovića koji je uložio sredstva kako bi se objekat, nakon mnogo najava, konačno izgradio.


A, zadužbinar koga takođe nikada ne bi trebali ni smjeli da zaboravimo, Branko Tupanjac, učinio je da Trebinje postane nezaobilazno na svim turističkim mapama i da se o ovom gradu mnogo više i dalje čuje.

Branko Tupanjac srpski biznismen koji živi u Čikagu, naš Hercegovac, ispunio je testamentarnu želju velikog srpskog pisca, pjesnika, diplomate, patriote – Jovana Dučića. Naš Dučić želio je da vječno počiva u svom zavičaju i , zahvaljujući Tupanjcu želja je ispunjena, a Trebinje dobilo nevjerovatnu popularnost.

Oktobra 2000-te, ostale su zabilježene riječi koje je ktitor Hercegovačke Gračanice izgovorio.

- A ja sam zbilja želio da ostane nešto vrijedno u srpskom rodu i htio sam da Trebinje dobije i da srpski narod dobije nešto od starog samopouzdanja u ovim teškim vremenima. Tako je i bilo i zato sam toliko srećan. Ja ne znam vi, ljudi, koji gledate sa strane, vi ne možete vidjeti moju sreću, jer ja sam napravio i više nego što sam i u snu sanjao. Bilo bi dosta ljudi koji bi sada htjeli da prave crkvu, ali ne mogu da nađu Dučića!

Jovan Dučić je i simbolika i najnovijeg dešavanja u Trebinju- početka gradnje Gimnazije koja ponosno nosi ime ovog velikana srpske književnosti, a našeg Trebinjca, Hercegovca. On je kao naša lična karta i spona prošlih i budućih vremena.

„Veliki breg Leutar koji se diže iznad mog rodnog Trebinja, kao modro platno između neba i zemlje, nosi ilirsko ime „elefterija“, što znači sloboda. Sa ovog se brega vidi na vedrom danu, preko mora koje je u blizini, obala Italije. Taj veliki vidokrug nije bio bez uticaja na moj zavičaj i njegove ljude.“-zapisao je naš Dučić.

I ovaj kraj i ljudi ne zaboravljaju.

Ne zaboravljaju ni Mihajla Labala. Zahvaljujući njemu, uz pomoć Vlade Republike Srpske, jer je Labala smrt priječila da završi svoj projekat, izgrađena je čuvena nevesinjska Bolnica.

Hercegovci, časni ljudi, znaju da pamte.