Preminula je dr Olga Draško - žrtva rata i svjedok užasa koji su se događali na prostoru Hercegovine tokom devedesetih godina kada je u BiH vođen krvavi rat.
Ona je odvedena u maju 1992. godine sa radnog mjesta u Domu zdravlja Čapljina, a potom sprovedena do koncentracionog logora za Srbe – Dretelj 1, koji su osnovale i kontrolisale jedinice HOS-a odane Blažu Kraljeviću a koji je priznavao samo vlasti Alije Izetbegovića ušavši u sukob sa HVO-om.
Tu je provela tri mjeseca i preživjela stravičnu psiho-fizičku torturu od svojih mučitelja koji su nad njom izvršili silovanje stotine puta.
Čak su i predstavnici međunarodne zajednice u Stocu, prećutkivali da je ona zarobljena u tom kazamatu. Njen suprug advokat Lazar Draško koji je preminuo 2017.godine vodio je nadljudsku borbu kako bi je izvukao iz tog pakla i na sreću uspio je u tome. 18. avgusta 1992. godine, dr Olga Draško je u grupi od 245 logoraša razmijenjena u Stocu.
Kasnije je Olga Draško svjedočila na sudovima u BiH i inostranstvu protiv zločinaca koji su okrvavili ruke i savijest svojim monstruoznim radnjama u logorima za Srbe.
Posljedice mučenja su bile ogromne i ona je dugo bila na liječenju. U svojim svjedočenjima, Olga Draško pričala je da su zločinci radili sve ono što čovjek ne može ni da zamisli da jedno ljudsko biće može da uradi drugom.
Kazivala je da su ih zločinci tukli čime su stizali, što su imali pri ruci...letvama, čizmama, noževima. Ispričala je da su po tijelima zatočenika rezali krstove, te skidali skalpove noževima sa glave.
Žena mučenica i heroj.
Žena koja je na svojim nejakim plećima nosila preteško breme strahote koja joj se desila , ali i hrabrosti da stane i ispriča jasno i javno sve što joj se dešavalo.
Razgovor koji smo vodile u martu 2012. godine ostavio je neizbrisiv trag .
Tiha žena koja bez oscilacija govori o užasu koji se dešavao u Dretelju, krvnicima koji su se iživljavali, mučenicima poput nje koji su prizivali smrt....
I svaka rečenica izgovorena je mirno, kao da je pričala o nekom drugom, a ne o sebi, svom životu čiji tok su promijenili zlotvori.
Kažnjeni nisu, ali- vjerujemo u Božji sud koji će, nadamo se , to sve urediti kako treba.
Olga je u tom razgovoru tada rekla da svi nosimo svoje breme na različite načine. Bitno je ostati uzdignute glave i ići kroz život časno, a kako će neko tumačiti i komentarisati ono što je pakao nečijeg života stvar je lične savjesti- rekla je tada Olga.
Za nas koji vjerujemo u Boga i apsolutnu pravdu ova hrabra žena, srpska heroina, konačno je pronašla svoj mir i blaženi spokoj.
Naša ljudska dužnost je da joj ovim tekstom odamo posljednju počast i da je ne zaboravimo, kao ni ostale srpske žrtve.
Napišite svoj komentar!